Pišimo…
Pozivam sve koji vole pisanje i čitanje da se pridruze fb grupi Pišimo . Ostanimo kod kuce i budimo kreativni. https://www.facebook.com/groups/639425363299456/
Pozivam sve koji vole pisanje i čitanje da se pridruze fb grupi Pišimo . Ostanimo kod kuce i budimo kreativni. https://www.facebook.com/groups/639425363299456/
Evo je! Opet pocinje…cim cujem prvih par nota pesme siguran sam, opet place! Zamisljam njeno kupatilo na spratu ispod mog I nju skvrcenu u kadi dok je mlaz tusa zapljuskuje, mesa se sa njenim suzama. Izmedju strofa se tako bistro cuje njen jecaj. Za cim pati toliko? Da li ju je ostavio? Da li je…
Nisam bio blizak sa njom, ne bih to tako nazvao, mozda sam previse bio udaljen od drugih ljudi. Kada bi to bila mera onda bih mogao da kazem da mi je bila bliskija nego sestra ili majka rodjena. U pocetku sam mislio da sam je slucajno upoznao na kraju se ispostavilo da sam to namerno…
Secam se da je jako zabolelo sto sam je ostavio samu ispred ulaza u kafic. Rekao sam joj da me ostavi na miru i usao unutra, pun sebe. Zamisljao sam scenario koji se mozda nikada nije ni dogodio ali je u mojim mislima zauvek ostao takav. Dakle…sedela je tamo jos nekoliko minuta i trazila odgovore…
Svratio sam tamo samo da bih video koliko sam zaboravljen. Sve je bilo potpuno ludo, kao u nekoj magli. Na trenutke sam bio neko drugi a na trenutke onaj ja iz njenog secanja. Znam, vodila me je hodnicima koji su bili ispunjeni izlozima iz kojih su nas posmatrali ljudi, oni njoj poznati ljudi. Bio sam…
Gledam u sansu i propustam je. Svesna sam posledica koje vuce za sobom zato sto je propustam. Takodje, svesna sam posledica koje bi mi donela da je ne propustim. I biram propustanje. Prvi put stajem na stranu na kojoj vidim sebe. Onu sebe koju sam decenijama propustala zbog sansi. Teske su odluke, obmotaju ti se…
Zar je ikada bilo vazno da li su u pitanju kilometri ili vreme kad je cekanje neizostavno? Kakva zazubica su slike koje ako malo duze posmatras postanu potpuno realne, nedostaje im samo neki pokret i malo zvuka. Ljubila sam slike toliko puta i bilo je vrlo stvarno jer ako nemas mastu ne mozes ni da…
Sebicnost. Tako lako te proguta, sve ono sto je bitno TEBI sto je vezano samo i jedino za TEBE! Da li je iko ikada uradio ista sto nje imalo veze sa njim samim? Pa i kad pomaze nekome, taj neko radi to koliko da nekome pomogne toliko radi licne satisfakcije jer ON je TAJ koji…
Da li je moguce pitala sam se, da li je moguce da su svi moji ikada napravljeni izbori bili pogresni? Kako je moguce da od svih ponudjenih bingo listiica uvek izaberem onaj koji nije dobitni? Ovo je bila metafora. Rano jutro, pet sati, mrkli mrak i moji koraci koji odzvanjaju pustom Kraljice Natalije ulicom i…
Pisem ti iako ni jedno slovo nisam napisala. Pisem ti pesmama koje ti usne skoljke ucine osetljivijim na vazduh i dlake sopstvene kose koja te dodiruje. Pisem ti praznicnim filmovima u kojima sam ja ona najplacljivija. Setis me se jer sam sastavni deo svake ljubavne recenice. Pisem ti kroz ukraseno drvo plsticne jelke koja te…